National Geographic efekat staklenika definira kao “ono što se događa kada se određeni gasovi, poznati kao staklenički gasovi, nakupljaju u atmosferi Zemlje.” Ovi gasovi omogućavaju sunčevoj svjetlosti da sija na površinu Zemlje, a zatim neki poput ozona, zaustavljaju toplotu koja se odražava nazad od površinu Zemlje, ka njenoj atmosferi. Gasovi se, dakle, ponašaju kao stakleni zidovi staklenika, odakle i sam naziv efekat staklenika.
Kao glavni krivac za ovaj proces proglašen je ugljen dioksid (CO2), najpoznatiji staklenički gas do čijeg povećanog stvaranja, posljednjih stotinjak godina, dolazi industrijskim procesima, izgaranjem fosilnih goriva i uništavanjem šuma. Time se, istovremeno, povećava i efekat staklenika i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a na temelju analize ledenog pokrova na Antarktiku, ustanovljeno je da postoji korelacija između globalne temperature i koncentracije ugljen dioksida u atmosferi.
Drugim riječima, globalno zagrijavanje, koje je već 90-ih godina prošlog vijek prepoznato kao ozbiljan problem, direktno je povezano uz ovu pojavu.
Ovaj problem tiče se svih nas i svi zajedno moramo udružiti snage i raditi na njegovom rješenju. Na koji način? Rješenje ovog problema nalazi se u razvijanju ekološke svijesti svakog pojedinca na planeti Zemlji, smanjenju potražnje za fosilnim gorivima, te korištenjem obnovljivih izvora energije kao i povećanjem svijesti o energijskoj efikasnosti.
Male promjene u svakodnevnim navikama u ponašanju kao što su recikliranje, te gašenje svjetla u prostorijama u kojima ne boravimo, zatvaranje česme dok peremo zube, te korištenje štednih sijalica i sl., znači upotrebu manje energije što doprinosi manjoj zavisnosti o fosilnim gorivima koja stvaraju stakleničke gasove i pridonose globalnom zatopljenju.